|
SVI POSJETITE MOJ NOVI BLOG!!!!!!!! http://hatsepsut.blog.hr/   :wave: :wave:  |
ovo je pjevač in flamesa....i tak je to....prošla je i ta maturalna večer..malo tužno pred jutro..ipak se rastajemo... i to je za njih....sve ih volim.... my friends My friends are so depressed I feel the question Of your loneliness Confide... `cause Ill be on your side You know I will, you know I will X girlfriend called me up Alone and desperate On the prison phone They want... to give her 7 years For being sad I love all of you Hurt by the cold So hard and lonely too When you dont know yourself My friends are so distressed And standing on The brink of emptiness No words... I know of to express This emptiness Imagine me taught by tragedy Release is peace I heard a little girl And what she said Was something beautiful To give... your love No matter what |
|
pristojno vas molim, prije nego počnem psovati, da mi više ne ostavljate ova sranja od igrica, tj. testova.....a to bi mi kao trebalo nekaj pomoći, ili bi mi trebalo reći koga volim ili nekaj trećeg? jebem vas u dupe s tim sranjima. ne vjerujem u takva sranja, kak ni u horoskop, sudbinu, vračare, niš takvog. meni je ovak dobro, živjeti nevjernički, a kad mi se bude prohtjelo da sama sebi lažem, nazvat ću jebenu vračaru.... zato me više ne jebite s tim sranjima. Zahvaljujem |
|
eto....vrijeme brzo prolazi... moram napisati ovu pjesmu...ne samo da je lijepa nego i riječi.... naravno, tko drugi nego in flames? Come Clarity Rushing through thirty Getting older every day... by two Drawing pictures of innocent times Can you add color... inside these lines I want you to lead me Take me somewhere Don't want to live In a dream... one more day Sure, if we change my perspective I'm certain I will change today I'm certain it will change our ways When things fall into place Take me somewhere Don't want to live In a dream... one more day Take me somewhere Don't want to live In a dream... one more day još uvijek za onu istu osobu. možda jednom... ne želim više živjeti u snovima.... |
I haven't felt the way I feel todayIn so long it's hard for me to specify. I'm beginning to notice how much this feels Like a waking limb...pins and needles, Nice to know you, Nice to know you... to know you ....to je za jednu osobu....sretna sam što postoji..... ...to mi je dovoljno.... OBRATI PAŽNJU NA POSLJEDNJU STVAR obrati pažnju na posljednju stvar i legni tu kraj mene zaboravi na sve što znaš opusti se sad ne trači svoje vrijeme ja te volim volim da ti pogađam sne i ne razumijem zašto te smeta ne mari za to obrati pažnju na posljednju stvar i sjećat ćes se dugo povuci jos dim udahni volju za put i uzmi moju ruku ja te volim volim da ti pogađam sne i ne razumijem zašto te smeta ne mari za to obrati pažnju na posljednju stvar zadrži me u sebi osjećam da lutam kroz terase svijesti nešto se u meni dijeli ja te volim volim da ti pogađam sne i ne razumijem zašto te smeta ne mari za to .....i ovo je za njega.... iako on to ne zna..... eto..uskoro škola gotova....e sad dalje samo pijemo....lalalalalala i bash me boli za swe, za probleme i ostali svijet.............. |
opet ja... dugo već nisam pisala niš o sebi... stalno samo moje pjesmice ili moja razmišljanja...a kaj kad me to muči. svašta... nešt sam zaključila. skužila sam da se ja ne mogu zaljubiti... sve je to samo iluzija.a, gluposti pišem.... eto, još tjedan i tri dana i gotova je škola...moje srednjoškolsko školovanje.... ono, sretna sam, a opet nisam. malo mi je žal za neke ljude....za profesore ne... jedva sam čekala da se riješim kemije...e, kak ju ne volim... a kad je to glupost....bezveze...ah... i sve se bliži kraju....a onda valjda u zagreb...nadam se. samo se nadam da se neću promijeniti... ali to je neizbježno... nekak sam se izvukla iz one glupe depresije u kojoj sam bila prije...zbilja velkoj... sad sam sretna. na neki način. |
|
Ispraznost misli. Tišina. Ne prepoznajem se više. Promjena se dogodila suviše brzo. Nenadano je nestao dio mene. Toliko potreban. Toliko potreban za ovaj život. Ne razumijem. A tko razumije? Postoji li takav čovjek koji zna odgovore na ona ključna pitanja ili svi živimo rutinski, u začaranom krugu ove agonije? Mijenjamo se. Pomalo. Hodamo...., a kamo? Što tražimo na ovom putu? Što je ispravno? Što oupće znači riječ «ispravno»? Da li je to ono što se drugima čini kao dobro, ili nama? Samo što «dobro» nije opći pojam. Svatko ga shvaća drugačije. Gledam tako život koji se događa kraj mene. Ja sam izvan njega. Potpuno mi je nerazuman taj svijet, ti ljudi, ili sam ja nerazumna? Hvatamo se za svakakve slamke spasa, u nekoj kutijici čuvamo vjeru- za svaki slučaj. To mora biti tako. A opet, hodamo kao slijepi. Istaina je bolna. Ne želimo je vidjeti. Skrivamo se od nje kao od neke napasti. Evo je, dolazi, uhvatit će nas. Bježi!!!!! A ljubav? Što je to? Postoji li? Možda je to još jedna izmišljotina pokvarenjaka koji ne žele vidjeti. Užitak!! To želimo! Za to živimo. Samo, nemojte slučajno spomenuti riječ «smrt». Vrlo je opasna. PANIKA!!!!! Opet zavaravanja. To je za druge. Smrt nije za nas. |
|
ovo mi je super pjesma pa ju moram napisati........ i meni se to događa......... da ne spavam....... pa eto.......za sve one koji znaju što je bol....... SLEEPLESS od Cradle of filth And I often sigh I often wonder why I'm still here and still I cry And I often cry I often spill a tear Over those not here But still they are so near Please ease my burden And I still remember A memory and I weep In my broken sleep The scars they cut so deep Please ease my burden Please ease my PAIN Surely without war there would be no loss Hence no mourning, no grief, no pain, no misery No sleepless nights missing the dead... Oh, no more No more war |
|
zaboravih što je ljepota, predugo gledah u sunce, zasljepljena sam prividom. kao fatamorgana, tako stvarno ali lažno. ne vidjeh kako se sve mijenja, nestaje i bez mene. propustih nešto zaista važno. prolazim još uvijek svijetom, kao slijepac, treba mi svjetlo po danu, da vidim ljepotu koja mi je blizu ali uvijek nekako vidim samo sjene, tamne i strane, tuđe.. |
|
Through seven songs of rejoice His name relives his solar voice Falling into the unknown Yet he shall feel no harm Lights shine upon his face Night exists no longer In unknown colours they confront him In soundless tounge they speak his name Moonred - reaching for life through eternity Starblack - the brooding silence frightens me me One elderly custom in timeless guise In ceremonies of old one, dove now flies Fly through time I still hope he'll come.... and save me.... I'M afraid of night.... |
pijana sam došla doma.sama. ležim na krevetu i sve mi se vrti. on me neće i sve mi je glupo... osim alkohola.više ne volim crvenu.... |
|
"Težnja da se živi na filozofski način izvire iz mraka u kome se pojedinac nalazi, iz izgubljenosti, kad bez ljubavi tako reći bulji u prazninu, iz samozaborava zbog prezauzetosti poslovima, kad se iznenada probudi, uplaši i sama sebe pita; što sam ja, što propuštam, što treba da učinim?" K. Jaspers |
HEAUTONTIMOROUMENOS by C. BaudelaireUdarit ću te kao stoku, mesar,mirno ubijenu, kao Mojsije u stijenu i tada će ti u oku da mi Saharu napoje, poteći izvor boli. A na vodi punoj soli obla jedra želje moje plove kao lađa u prijevoj, dok mi se srce opaja, na zvuku dragih jecaja što zovu kao bubanj u boj. Nisam li ko krivi zvuci u božanskoj simfoniji po samoj gladnoj ironiji koja me jede ko vuci? Ona mi u glasu viče, njen mi otrov u krvi. Zrcalo sam puno crvi što lik ih megere tiče! Ja sam nož i rana mrtva, i pljuska i lice golo, ruka sam i strašno kolo, ja krvnik sam i žrtva. Svom srcu muka preteška, jedan sam od ostavljenih, na vječni smijeh osuđenih, što nemaju više smiješka. |
znate vi kaj je danas???osim kaj je Uskrs?? KONCERT ..... čiji? od IN FLAMES-a u Budimpešti...šmrc... a ja ne idem...  a sutra..u Pragu...šmrc iako imam 18, starci me nebi pustili... ipak je Uskrs...bla, bla, bla... |
ako ste ikad čitali 'mit o Sizifu' od A. Camusa, zanima me kaj mislite o tome. Budući da znam kako svi nemate filozofiju u školi, odlučila sam ovo blago podijeliti i s vama. Moj profesor Rogulja nam je sve to potanko objasnio( ), al ipak ću se snaći.. eto priča ide ovako: Bogovi su Sizifa osudili da neprestano kotrlja velik kamen do vrha planine, odakle se on vraćao uslijed svoje vlastite težine. Oni su smatrali, s izvjesnim pravom, da nema strašnije kazne od uzaludna i beznadna rada. Sizif je apsurdan junak. Naime, njegova mržnja prema smrti i strast prema životu donjeli su mu tu kaznu. Nadalje primjenjuje Camus taj mit na današnji život. Govori o samoubojstvu čemu je uzrok to što čovjek nema smisla živjeti. Ali pitanje je zahtjeva li apsurd smrti. "...Ustajanje. tramvaj, četiri sata u kancelariji ili tvornici, obrok, tramvaj, četiri sata rada, obrok, san i tako ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak, petak i subota u istom ritmu, taj put se, većinom, lako slijedi. No jednog dana uzdiže se "zašto", i sve počinje s tim umorom u znaku čuđenja...Isto tako i u toku svih dana bez sjaja vrijeme nas nosi. Ali uvijek dođe trenutak kada treba i njega nositi. Mi živimo u budućnosti: "sutra", "kasnije", "kada budeš imao kakav položaj", "s vremenom ćeš shvatiti". Te su nedosljednosti divne jer je napokon potrebno umrijeti. Ipak, dođe jedan dan, i čovjek konstatira ili kaže da mu je trideset godina. On na taj način ističe svoju mladost. Ali on se, istog trenutka, postavlja u odnos prema vremenu. On pripada vremenu i, zbog onog užasa koji ga hvata u njemu prepoznaje svog najgoreg neprijatelja. SUTRA, ON ŽELI SUTRA, IAKO BI GA ČITAVIM SVOJIM BIĆEM MORAO ODBITI. Taj revolt tijela, to je apsurd...Apsurdnost je strast, najbolnija od svih. Živjeti, to znači učiniti da živi apsurd. Ali iz apsurda izvlačim tri zaključka: svoj revolt, svoju slobodu i svoju strast. Samom igrom svijest pretvaram u životno pravilo ono što je bilo poziv na smrt- i odbacujem samoubojstvo." Jednako tako Sizifa ne možemo nazvati tragičnim junakom već sretnim jer sama borba da stigne do vrha ispunjva ljudsko srce..Inače, ovaj filozof je bio ateist,a možda ga znate iz školske lektire. Naime, napisao je vrlo impresivno djelo "Stranac". Svatko za sebe treba naći smisao. Svoj osobni, vlastiti. Ponekad ne primjećujemo apsurd našeg života, kao što je pisao Camus, svim srcem želimo budućnost a zaboravljamo da nas tamo čeka najveća istina našeg života i ujedna najveći strah čovječanstva-smrt. Toliko o tome. Odsad želim češće na blogu pisati o filozofiji jer me zanima i ima zbilja zanimljivih stvari... |
želim biti shvaćena,ali u gomili gubim se, svugdje osjećam egoizam. svaki put kad izgubljeno plovim, nekim tuđim morem, bez sna postajem kao ona. postajem tamna ali i jednako lijepa. jutarnja crna rosa budi me u nepoznatom mi krevetu, hodam bosa po oštrim iglama samoće i probijam se kroz maglu razočaranja. ali na kraju tunela ugledah svjetlo predivno, plavo, sjajno, nikad prije viđeno. kao svoj spas spoznala sam sebe. |
|
No one knows- Queens of the Stone Age We get some rules to follow That and this These and those No one knows We get these pills to swallow How they stick In your throat Taste like gold OH, WHAT YOU DO TO ME NO ONE KNOWS And I realize you're mine Indeed a fool am I And I realize you're mine Indeed a fool am I Ahh I journey through the desert Of the mind With no hope I follow I drift along the ocean Dead lifeboats in the sun They come undone And I realize you're mine Indeed a fool am I And I realize you're mine Indeed a fool am I Ahhh Heaven smiles above me What a gift here below But no one knows The gift that you give to me No one knows da, nitko ne zna....hehehehehe |
|
ja sam zaljubljena.... mislim da jesam... neznam nekak mi je to došlo u glavu i tak sam hepi al nitko to ne zna... želim pjevati.... cijelu noć. da on to zna mislil bi si da sam poludjela. moguće je da jesam. sve je moguće. cvijeće cvjeta i svijet je beautiful... i crven. i čujem ptice kako pjevaju i dječji smjeh negdje daleko. volim biti ovdje.... nekako je drukčije... |
|
tiho se spušta noć. opet.... bojim se mraka jer znam gdje sam. potpuno sam očajna zbog istine. zar ne postoji moj spasitelj? ne znam kako sam došla ovamo. zašto da postojim? osuđena mi je duša da plovi po nepoznatom području a tijelo da se kreće iz rutine. |
|
metaphor sunčeve zrake ulaze kroz prozore u moj život... ne... to si ti. tamne sjenke odlaze dok gledam te gdje se smiješ.. dovoljan si mi. možemo zajedno sanjati vječno. izbrisat ćemo tugu i zaboraviti da smo mrtvi. mrtva u duši gledaš me ovako samu, kažeš da voliš moju samoću, da sam neobična, dok vani padaju kiše. crna boja moje krvi privlači te kao magnet savršeno sam neskladna dok vani padaju kiše. ne osjećam toplinu samo suvišnost, ne znam što je ljubav, dok vani padaju kiše. želiš me samo za sebe, ne znam zašto. kažeš da voliš moju tamnu stranu, dok vani padaju kiše. i gledam te u tamnom sjaju znam da voljeti nikad neću moći dok duboko u noći sanjam kako padaju kiše. neznam što radim ovdje, kažem ti, zbrka mojih misli kao da se čuje, dok vani padaju kiše princeza sam a mrtva u duši ne želim više slušati kiše i nema me više.. |
| < | lipanj, 2006 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv